Trogir je slikoviti gradić u kojemu je svaki kamen spomenik, zaokružen parkovima, sa starom jezgrom čije obalne dijelove sa svih strana oplakuje more, naseljavanje bilježi u III.st., prije Krista, a život znatno ranije.

Grčki Tragurion osnovali su pomorci doplovivši s morske strane sa otoka Visa. U sklopu Rimskoga Carstva Trogir se posebno isticao kvalitetnim mramorom. Iz najstarije trogirske povijesti sačuvano je nekoliko umjetnina, npr. reljef s likom Kairosa (IV.- III.st. pr.Krista), reljef s prikazom žene koja prede (II.-I.st. pr.Kr.). Od kada je Dalmacija postala pokrajina - temat Istočnorimskoga Carstva, Trogir je pod vlašću bizantinskoga cara i njegovog Egzarhe u Raveni.

S vremenom se oko grada naseljava novo stanovnistvo - Hrvati, koji okreću drugu stranicu u povijesti ovih predjela. Ugarsko-hrvatski kralj zagarantirao mu je autonomiju 1107., koju je uživao do dolaska Venecije.
U tim stoljećima razvijala se komunalna autonomija, temeljena na Kolomanovim povlasticama i Statutu kojega je grad imao već 1322. Od brojnih crkvica za izdvojiti je crkvu sv. Barbare sagrađenu u ranoromaničkom stilu u Xl.st.

Razdoblje XIII.-XV.st. predstavlja vrhunac društvene, gospodarske, kulturne i umjetničke moći Trogira. Vrijeme je velikih gradnji, učvršćenja obrambenog sustava zidina i tvrđava koje su u potpunosti zaokružile grad. Doba je to bribirskih knezova Šubića, humanista i pisca Koriolana Ćipika, hrvatskog biskupa i bana Petra Berislavića, borca protiv Turaka. Domaći majstori i umjetnici ostavili su svoja djela: Radovan, Blaž Jurjev Trogiranin, Ivan Duknović, a osim njih Andrija Alesi i Nikola Firentinac.

Katedrala sv. Lovre s glasovitim Radovanovim portalom, crkveni je prostor na kojemu su uočljivi stilovi od romanike do baroka, a u kojoj su ostavili traga nabrojeni umjetnici, čije umjetničke zbirke čuvaju najvrijedniju kulturno-umjetničku baštinu grada. Smještena na glavnom trgu koji bilježi kontinuitet osnutka, nedaleko gradske vijećnice, sudnice, gradskoga sata te jedne od najljepših palaca - Cipikove.

Utjecaj Venecije od 1420. Do 1797. osijecao se u kulturi i graditeljsrvu, ali se ipak kroz njeno ćetiri stoljetno vladanje sačuvao hrvatski jezik, premda je službeni jezik uz latinski, bio talijanski. Venecija je dobro uočila značaj luke i pomorske trgovine, prometa i mornarice.

Francuska vladavina (1806.-1814.) uvela je niz promjena u životu grada, pogotovo u svezi sa školstvom, gospodarstvom, poljodjelstvom, zdravstvom itd.

Austrijska vladavina u Trogiru trajala je od 1814. do 1918. Stare plemićke obitelji propadaju, a građanski stalež preuzima političko i kulturno vodstvo. Doba je preporodnih previranja, borbe autonomaša i narodnjaka za vlast.

Početkom XX.st. grade se nove zgrade, uređuje riva. Grad je prelazio iz ruke Austrije u ruke Kraljevine SHS, potom Kraljevine Jugoslavije, pa FNRJ te SFRJ. Preživio je i nekoliko ratova uključujući zadnji Domovinski rat da bi kraj XX.st. dočekao u samostalnoj Hrvatskoj. Bogatstvo i raznolikost njegove kulturno-umjetničke baštine, zanimljiva povijest osnovni su razlozi zbog kojih se od 1997. nalazi pod zaštitom UNESCO-a.